Lijekovi

Biološki i bioslični lijekovi

Što je biološki lijek?

Biološki lijek je lijek čija se djelatna tvar proizvodi ili izlučuje iz biološkog izvora (ljudskog, životinjskog ili mikrobiološkog).

Zbog načina proizvodnje i njihovog porijekla, djelatne tvari bioloških lijekova značajno su složenije strukture od djelatnih tvari kemijskog porijekla.

Neke od djelatnih tvari bioloških lijekova mogu se nalaziti i u ljudskog organizmu, poput inzulina, hormona rasta ili eritropoetina.

Biološkim lijekovima se smatraju:

  • imunološki lijekovi (cjepiva, toksini, serumi i proizvodi alergena),
  • lijekovi iz ljudske krvi ili ljudske plazme (npr. albumin ili imunoglobulini),
  • lijekovi dobiveni biotehnološkim postupcima (postupci koji uključuju uporabu živih sustava ili organizama),
  • lijekovi za naprednu terapiju (lijekovi koji se temelje na genskoj terapiji, terapiji somatskim stanicama ili tkivnom inženjerstvu),
  • ostali lijekovi dobiveni iz biološkog izvora (npr. heparin ili pankreatin).

Što je biosličan lijek?

Biosličan lijek je biološki lijek za koji je dokazana sličnost u pogledu kakvoće, biološke aktivnosti, sigurnosti primjene i djelotvornosti s odobrenim izvornim biološkim lijekom.

Zbog složene strukture djelatne tvari i načina proizvodnje bioloških lijekova, nije vjerojatno da je moguće proizvesti biološki lijek koji ima potpuno identičnu strukturu djelatne tvari koju ima izvorni biološki lijek. Stoga se standardni pristup razvoju i odobravanju generičkih kemijskih lijekova, koji se temelji na dokazu bioekvivalentnosti s izvornim lijekom, ne može primijeniti kod biosličnih lijekova, već je u postupku razvoja i davanja odobrenja biosličnih lijekova potrebno dodatnim ispitivanjima potvrditi njihovu sličnost s izvornim lijekom.

Kako se bioslični lijekovi odobravaju?

Svi bioslični lijekovi trenutno odobreni u Republici Hrvatskoj odobreni su centraliziranim postupkom davanja odobrenja, što znači da je njihovu znanstvenu ocjenu provela Europska agencija za lijekove (EMA), a odobrenje dala Europska komisija. Odobrenja dana centraliziranim postupkom važeća su u svim zemljama članicama Europske unije.

Ocjena kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti lijeka pri EMA-i provodi se na najvišoj znanstvenoj i stručnoj razini, u koju su uključeni stručnjaci iz svih zemalja članica Europske unije. Mišljenje o odobrenju lijeka donosi se u sklopu Povjerenstva za humane lijekove (engl. Committee for Medicinal Products for Human Use, CHMP) i Povjerenstva za ocjenu rizika na području farmakovigilancije (engl. Pharmacovigilance Risk Assessment Committee, PRAC). U okviru svojeg rada, CHMP se dodatno savjetuje s radnim grupama stručnjaka usko specijaliziranih za područje bioloških lijekova (engl. Biologics Working Party, BWP) i biosličnih lijekova (engl. Biosimilar Medicines Working Party, BMWP).

Proizvođač je u svrhu odobrenja biosličnog lijeka dužan provesti opsežna ispitivanja koja dokazuju da je biosličan lijek sličan izvornom biološkom lijeku u kakvoći, sigurnosti primjene i djelotvornosti.

Razvoj biosličnog lijeka započinje opsežnom karakterizacijom fizikalno-kemijskih i bioloških svojstava djelatne tvari te nekliničkim in vitro ispitivanjima, a podaci dobiveni u ovim ispitivanjima određuju opseg i vrstu nekliničkih in vivo ispitivanja i kliničkih ispitivanja na ljudima koja će se morati provesti u svrhu dokazivanja sličnosti. S obzirom na to da je izvorni biološki lijek odobren u Europskoj uniji niz godina te je njegova klinička korist dokazana, određena ispitivanja provedena na izvornom lijeku nije potrebno ponavljati u svrhu odobravanja biosličnog lijeka. Iz navedenih razloga, razvoj, opseg ispitivanja i podaci temeljem kojih se biosličan lijek odobrava, moraju se pojedinačno razmotriti.

Europska agencija za lijekove izdala je brojne znanstvene smjernice kojima se osiguravaju standardi kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti primjene biosličnih lijekova koje su dostupne pod poveznicom European Medicines Agency's scientific guidelines on biosimilar medicines.

Bioslični lijekovi proizvode se prema jednako strogim standardima kao i svi drugi lijekovi, što se potvrđuje inspekcijskim nadzorima proizvođača od strane regulatornih tijela.

Znanstvenu pouzdanost pristupa odobravanju biosličnih lijekova podupire bogato iskustvo na razini Europske unije kojim je do danas pacijentima omogućen pristup brojnim kvalitetnim, sigurnim i djelotvornim biosličnim lijekovima.

Podaci o svim centralizirano odobrenim biosličnim lijekovima, uključujući sažetak znanstvene ocjene dokumentacije o lijeku, mogu se pronaći pod poveznicom Human Medicines - Biosimilars.

Može li se biosličan lijek izravno zamjenjivati s izvornim biološkim lijekom u liječenju pacijenata?

Izravna zamjenjivost (poznata i pod pojmovima izravna, automatska ili generička supstitucija) je pojam koji uključuje zamjenu propisanog lijeka s njegovom paralelom, koja ne zahtijeva savjetovanje i posebno praćenje od strane ordinirajućeg liječnika. Izravna zamjenjivost lijekova moguća je samo za generičke lijekove.

Iako biosličan lijek u osnovi ima isti klinički učinak kao izvorni biološki lijek, ovi se lijekovi ne mogu izravno međusobno zamjenjivati.

Zbog njihove specifičnosti, biološke lijekove se u terapiji istog pacijenta može zamjenjivati jedino u medicinski opravdanim slučajevima, temeljem preporuke liječnika koji propisuje lijek i koji će pratiti prijelaz na drugi lijek.

Dodatno, čak i uz praćenje pacijenta od strane ordinirajućeg liječnika, nije preporučljivo učestalo mijenjati lijekove s istom biološkom djelatnom tvari u terapiji pojedinog pacijenta jer ne postoje dostatni podaci o sigurnosti i/ili djelotvornosti ovakve primjene bioloških lijekova, s obzirom na mogući povećani razvoj protutijela na lijek. Također, kod zamjene lijekova s istom biološkom djelatnom tvari, odgođene nuspojave teško se mogu povezati s lijekom koji ih je uzrokovao, a s obzirom na moguće razlike u primjeni i pripremi različitih bioloških lijekova, veća je vjerojatnost pojave medikacijske pogreške, kao i smanjene suradljivosti pacijenta.

Navedeno se odnosi na zamjenu:

  • jednog biološkog lijeka s drugim biološkim lijekom,
  • izvornog biološkog lijeka s biosličnim lijekom,
  • biosličnog lijeka s izvornim biološkim lijekom,
  • jednog biosličnog lijeka s drugim biosličnim lijekom.

Zaključno, svakim biološkim lijekom mogu se liječiti bolesti i stanja za koje je lijek odobren, neovisno o tome je li lijek izvorni biološki ili biosličan, ali zamjena mora biti opravdana, preporučena i praćena od strane ordinirajućeg liječnika uzimajući u obzir gore navedene činjenice.

Aktivno praćenje sigurnosti lijekova nakon odobravanja obvezno je za sve lijekove, ali je u slučaju bioloških lijekova nuspojave dodatno potrebno pratiti, prijavljivati i obrađivati na razini zaštićenog (trgovačkog) naziva lijeka i broja serije kako bi se omogućila preciznost u njihovoj sljedivosti, s obzirom na specifične karakteristike bioloških lijekova.

Publikacija Europske komisije pod nazivom What you need to know about biosimilar medicinal products (na engleskom jeziku) dostupna je ovdje.

Na vrh stranice